" title="" rel="bookmark">

Danas sam radila hidžamu. Odavno imam želju za ovim, ali se sada otvorilo i posložilo da odradim.

Radila sam hidžamu kao dojilja, iako se ne savetuje dojiljama zbog detoksikacije, ali ja sam odavno počela sa procesom detoksa tako da je ovo ništa… Meni je bilo veoma lepo, i baš mi je godio sam tretman, Lejla kaže da se ljudi inače žale kako je bolno, meni je bilo baš ugodno(kao masaža). Period puštanja krvi je bio veoma oslobađajući, fokusirala sam se na tačke koje su puštale krv i mislima dodatno čistila. 

Kada smo završile tretman bilo je par “grudvica” krvi ali ništa posebno. Spadam u ZDRAVU kategoriju, hehe… Stvarno preporučujem svima ovaj način detoksa… 

​Na kraju teksta ćete naći preporuku i kontakt osobe koja je meni radila hidžamu u Sarajevu.

ČITAJ DALJE…


Šta je hidžama? 

Hidžama je medicinska metoda koja spada u domen male hirurgije. Predstavlja metodu lokalnog puštanja krvi.

Način izvođenja. 

Hidžama se izvodi zarezivanjem kože, sterilnim i jednokratnim instrumentarijem, te vakum sukcijom u određenim regijama.

Šta se eliminiše hidžamom ? 

Na pomenuti način se eliminiše sadržaj iz podkožnog tkiva .

Prljava krv, stvarnost ili legenda ? 

Smatra se da je krv, koja leži pod kožom, puna toksina i da to može izazvati bolnost. Oni se na pomenuti način evakuiraju iz organizma. Savremene naučne medicinske studije, koje se provode u svijetu, pokazale su da postoji evidentna razlika u sastavu kapilarne krvi uzete iz prsta (odakle se obično uzima za analizu) i one uzete prilikom hidžame. Laboratorijski nalazi pokazuju tu razliku. Eliminisana masa sadrži 80 – 90% biološkog i hemijskog “otpada”, a samo 10 – 20% krvnih elemenata. Biološke meterije koje moramo eliminisati nastaju kao proizvodi našeg metabolizma, a intenzivnije se stvaraju kao posljedica stresa, nekretanja te štetnih životnih navika (nespavanje, pušenje, sjedeći način života itd). Hemijske otpadne materije su  toksini koje u organizam unosimo hranom, vodom i zrakom, te brojnim lijekovima.

Stav savremene medicine o hidžami ?
 

Hidžama spada u tzv “regulatorne” medicinske metode. Regulatorna je nazvana jer djeluje na bazični regulatorni sistem u organizmu koji je odgovoran za održavanje homeostaze, odnosno ravnoteže nebrojenih faktora. Stanje balansa, ravnoteže, odnosno homeostaze nazivamo zdravlje.
U regulatrorne metode*, osim hidžame spadaju: akupunktura, Neuralna terapija, hirudoterapija (tretman medicinskim pihavicama), homeopatija, te neke druge tradicionalne i novije medicinske metode*.

Šta tretira hidžama? 

Sve navedene regulatorne metode, a prvenstveo hidžama, pomažu zdravom organizmu da očuva ravnotežu odnosno zdravlje, te se primjenjuju preventivno, sa ciljem očuvanja zdravlja kod zdravih osoba.
U slučaju kada je došlo do poremećaja zdravlja ili nastanka bolesti, regualtorne metode pomažu bazičnom regulatornom sistemu da ponovo uspostavi ravnotežu i dođe do zdravlja. Tada one djeluju kurativno, dakle liječe.

Da li hidžama ima neželjene efekte ? 

Do sada nisu zabilježeni  neželjeni efekti niti nus-pojave hidžame.



​PITANJA I ODGOVORI: 

1. Kako savremene medicina objašnjava djelovanje hidžame ?

Obzirom da je ljudski organizam kompleksna cjelina, terapeutsko djelovanje hidžame  se odvija na mnogim nivoima i na različite načine. Već tokom postavljanja vakuma i pravljenja zareza na koži dolazi do prve nespecifične reakcije organizma kojom se aktiviraju autonomne funkcije i sistemi:  humoralni, imuni, cirkulatorni, nervni i hormonalni sistem – odnosno organizam u cjelini. Od suštinske je važnosti aktivacija bazičnog regulatronog sistema koji uvezuje cijeli organizam u kibernetičku cjelinu.  Preme tome  –  hidžama spada u tzv “regulatorne” medicinske metode. Regulatorna je nazvana jer djeluje na bazični regulatorni sistem u organizmu koji je odgovoran za održavanje homeostaze, ravnoteže, odnosno zdravlja. Koncept “bazičnog regulatronog sistema”  dao je Prof. Alfred Pischinger, koji je bio učenik nobelovca i profesor  histologije u Gracu, potom u Beču, 60-tih godina XX vijeka

2. Kakvo je uporište hidžame u islamskoj tradiciji ?

Obzrom da je Poslanik Muhamed s.a.v.s. je rekao, kao što se prenosi u brojnim relevatnim hadiskim djelima, sljedeće: “ Ko na mene namjerno slaže, neka zna da će biti stanovnik Vatre”, odgovore na ovo pitanje smo prepustili najistaknutijim alimima (učenjacima vjerskih nauka), Prof dr. Zuhdiji Hasanoviću, šefu Katedre za hadis Islamskog teološkog fakulteta u Sarajevu i Hfz. Prof dr. Safvetu Haliloviću, profesoru tefsira i kuranske antropologije Islamskog pedagoškog fakulteta Univerziteta u Zenici i članu Vijeća povjerenika Svjetske unije islamskih učenjaka.

3. Da je hidžama  prakticirana u drugim vjersko-kulturnim tradicijama naših prostora ?

U južnoslavenskim prostorima se hidžama koristila u svim vjersko-kulturnim tradicijama. Kupice se spominju u knjizi “Kućevni lekar ili Najvažnija uputstva za negovanje zdravlja i lečenje sviju bolesti” koje je kako navodi “Prema prilikama u kojima Srpski narod živi i po najnovijim medicinskim delima i svome višegodišnjem iskustvu sastavio Dr N. Sremac praktični lekar”, a koja je izdana u Srbiji 1880 g. U katoličkom vjerskom krugu spominje se barbiranje – metoda koju su izvodili berberi, i koja je od davnina poznata i preporučivana. Primjera radi, sv. Hildegarda, jedna od rijetkih žena polimata, pisala je djela iz oblasti teologije, medicine i botanike, a preporučivala je barbiranje kao metodu čišćenja organizma i liječenja brojnih tegoba.

4. Gdje se sve kroz historiju javlja metoda lokalnog puštanja krvi ?

Historičar medicine dr Henry Sigerist obazire se na činjenicu da se lokalno puštanje krvi javljalo od postanka čovjeke i to u svim kulturama: drevnoj Kini, Indiji, Japanu, Sjevernoj i Južnoj Americi, Egiptu, antičkoj Grčkoj i Rimu, Perziji  itd.  “Niti jedna civilizacija ne može se pohvaliti da je ova metoda od nje potekla. Obzirom da je puštanje krvi kao metoda liječenja bila univerzalno prisutna u svim civilizacijama i kulturama tokom ljudskog postojanja, ona je morala biti izvedena iz instiktivnih radnji. Na brzi i nagli razvoj ove metode vjerovatno je uticalo posmatranje njenih povoljnih efekata” .

„14 je mjesta na kojima se vrši hidžama puštanja krvi:·

  Mehadžimul-fakra tj. zadnji dio glave. (1)
· Kahil tj. sredina šije/vrata. (1)
· Mehadžimul-ahdi’ajn tj. strane vrata i grla (2); koristi se protivu glavobolje, očnih bolesti, migrene, vratobolje i gušenja, i protivu bolova u zubima.
· Mehadžimuz-zemen tj. ispod donje vilice. (1)
· Mehadžimul-ketifejn tj. ramena i plećke. (2)
· Mehadžimul-‘as’as tj. dno kičme do „repa“; koristi se protivu šuljeva na zadnjici, i sličnih ranica. (1)
· Mehadžimuz-zindin tj. sredina podlaktica. (2)
· Mehadžimul-sakajn tj. potkoljenice. (2)
· Mehadžimul-‘urkubejn tj. tetive. (2)

Vrste krvi:

Ako nije izašlo mnogo krvi na mjesto činjenja hidžame taj dio tijela će se smatrati zdravim.Ako je krv koja toči iz mjesta hidžame otvoreno crvena taj dio tijela će se tkđ. smatrati zdravim.
Ako je krv koja toči iz mjesta hidžame crno-crvena onda taj dio tjela sadrži u sebi štetnih materija.
Ako je krv koja toči iz mjesta hidžame crna, usirena i zgrušana to je znak da taj dio tjela sadrži u sebi mnogo štetnih materija.
Ako je krv prestala sa točenjem i pojavi se žuto-providna tekućina – plazma, to je znak da se mora prestati sa hidžamom.
Nekada će krv točiti zbog dunine zareza na mjestu hidžame tako da će se hidžama obustaviti nakon 200 mililitara izvađene krvi.


Preventivne mjere i upozorenja

  1. Ne vršiti hidžamu nad pacijentom u stojećem položaju ili na stolici zbog toga što može doći do padanja u nesvijest.
  2. Ne vršiti hidžamu na koži koja je bolesna zaraznom bolešću, ili je u pitanju kožna upala i zapaljenje.
  3. Hidžamu vršiti na mišićavim mjestima.
  4. Ne vršiti hidžamu na mjestima gdje su izražajne vene, niti po površini šaka ili stopala.
  5. Ne vršiti hidžamu ženi koja je trudna u dnu trbuha, niti na grudima ili prsima, pogotovu u prva tri mjeseca.
  6. Hidžamu uvjek vršiti simetrično npr. na objema rukama, ili nogama, ili sa obije strane kičmenog stuba, ili sprijeda i straga itd..
  7. Izbjegavati vršenje hidžame u hladnim periodima zbog slabe cirkulacije krvi, ili pak zagrijati tijelo prije otpočinjanja hidžame.
  8. Ne vršiti hidžamu prehlađenoj osobi, ili osobi pod visokom temperaturom.
  9. Ne vršiti hidžamu na vezivnim tetivama na zglobovima.
  10. Ne vršiti hidžamu po koljenima osobi koja ima vodu u koljena, već u blizini koljena.
  11. Hidžamu vršiti nakon jela na 2 sata.
  12. Ne vršiti hidžamu više od jedne čaše osobama koje boluju od anemije, malokrvnosti, slabog pritiska.
  13. Ne vršiti hidžamu na pršljenima krstiju jer oni utječu na brzo opadanje krvnog pritiska.
  14. Osoba kojoj se vrši hidžama će pojesti nešto slatko ili nešto kalorično kako bi izdržao hidžamu.
  15. Ne vršiti hidžamu osobama koje su otpočele s procesom hemodijalize – ispiranja bubrega.
  16. Ne vršiti hidžamu osobama koje su dobrovoljno davale krv, osim nakon 2-3 dana nakon toga.
  17. Izbjegavati vršenje hidžame nad starijim ili mlađim osobama izuzev uz malo ispumpavanje krvi.
  18. U slučaju da dođe do padanja u nesvijest pacijenta, ili do padanja pritiska, pacijent će se položiti na leđa, a noge će mu se uzdići jastukom ili nečim sličnim, i daće mu se nešto slatko da pojede, ili neki svježi sok.
  19. Preporučljivo je da se pacijent ne trlja po tijelu pri kupanju prije vršenja hidžame, dok obično tuširanje neće smetati.


Nakon hidžame:

  1. Pacijent se neće upuštati u spolni odnos 12 sati prije hidžame, kao i 24 sata nakon hidžame radi očuvanja snage. Ibnu Hadžer rhm., u „Fethul-Bari“-ju, kaže: Od Ibnu Abbasa r.a., se bilježi da je: „Poslanik s.a.w.s., činio sebi hidžamu dok je postio.“ – pod ovim se podrazumjeva to da je Poslanik s.a.w.s., hidžamu vršio danju, a ljekari tvrde da je najkorisnija hidžama ona koja se vrši u 2 ili u 3 sat; hidžamu ne treba vršiti nakon spolnog odnosa, ili kupanja, niti u trenucima sitosti ili gladi.
  2. Pacijent se mora odmarati nakon hidžame, ne smije se umarati, niti srditi kako ni bi izazvao povećanje pritiska u krvi, a i kako bi došlo do nestanka bolova koji su bili planirani za ukloniti samom hidžamom, jer se neuravnoteženošću energije u tijelu mogu izazvati bolovi.
  3. Ne ispijati hladne napitke u toku 24 časa.
  4. Ne izlagati rane hidžame vjetru ili promahi kako ne bi izazvali prehlađivanje ili infekciju rane.
  5. Ne konzumirati so i slanu hranu u terminu od 3 sata nakon vršenja hidžame.
  6. Neki ljudi, dan nakon hidžame, osjećaju povećanu temperaturu u tijelu – to je normalna pojava koja odmah nestaje.
  7. Neko će osjećati mučninu ili proliv prilikom činjenja hidžame na leđima – što je tkđ. Normalna pojava.
  8. Pacijent će nakon hidžame konzumirati lako probavljivu hranu poput voća i povrća.
  9. Pacijent neće konzumirati mlijeko u toku čitavog dana hidžame, niti bilo kakve mliječne proizvode, jer ono utiče na nastanak mučnine u tijelu, ili na povraćanje, ili na poremećaj pritiska što može škoditi pacijentu.

izvor: novihorizonti.ba

Toplo preporučujem ženu koja je meni radila hidžamu u Sarajevu.

Cena je veoma pristupačna svima (20 KM) i dolazi na vašu adresu. Ona i njen suprug zajedno rade hidžamu, on muškarcima ona ženama. 

Možete ih kontaktirati putem fejsbuka ili telefona, pozovite se na školu nekuvanja,

Lejla 061/337-688

Facebooktwittergoogle_plusredditpinterestlinkedinmail